Miris Ljubavi

Bio sam opijen, obnevidjel i slijep za sve, samo sam udisao, miris ljubavi...Miris koji mi je davao život, širio se mojim venama opio mi nježno srce, sklopio oči, da samo osjećam...Ništa nije mirisalo kao ljubav, čak ni tek procvjetalo cvijeće ni jutro koje se kradom uvlačilo u sobu toplu od dodira...Taj miris se ne udiše on jednostavno živi u nama nije tako jak ali ga osjećam da je tu, uvijek prisutan...Tada sam mislio da će vječno trajati taj miris ljubavii da ga nikada neću izgubiti iz sebe i iz duše...Tragam sad za tim mirisom tražim ga u svakoj kapi rose na usnuloj travi mog života, tražim, ali ga ne osjećam zašto mi je sada tako daleko? Sada bih dao sve da ga samo još jednom osjetim da ga udahnem svom snagom duše i da ga zaključam zauvijek u sebi...Koračam stazama koje su ispred mene korakom odmjerenim i sigurnim jer tamo negdje u prostranstvu daljina cvjeta cvijeće nade šarenih boja i samo tu ću naći ono što trebam ono zbog čega vrijedi živjeti tamo ću udahnuti miris ljubavi